Objavljeno:

Epilepsija kod Dece: Sve što Roditelji Treba da Znaju

Epilepsija kod dece predstavlja stanje u kojem dolazi do poremećaja u radu moždanih ćelija i njihovih električnih signala. Mozak normalno funkcioniše zahvaljujući pažljivo usklađenim impulsima, ali kada se ta ravnoteža naruši, može nastati epileptični napad.

Epilepsija kod dece - Prime Medical Kids

Za roditelje je ovakvo iskustvo često uznemirujuće, no važno je znati da savremena medicina pruža pouzdane metode dijagnostike i lečenja. Uz adekvatnu terapiju i podršku, većina mališana sa epilepsijom odrasta zdravo, aktivno i bez većih ograničenja.

Šta je Epilepsija?

Epilepsija je hronični neurološki poremećaj koji nastaje zbog poremećene električne aktivnosti u mozgu. Kod dece se javlja u različitim oblicima i može izgledati zastrašujuće za roditelje, ali i za same mališane koji je doživljavaju. Ipak, uz pravilnu dijagnozu i terapiju, većina dece sa epilepsijom vodi zdrav, aktivan i ispunjen život, ravnopravno učestvujući u igri, učenju i svakodnevnim aktivnostima sa svojim vršnjacima.

Kako Nastaje Epilepsija kod Dece

Najčešći uzroci epilepsije kod dece mogu biti različiti i zavise od individualnih okolnosti:

  • poremećaja razvoja mozga,

  • povrede mozga nastale tokom porođaja i kasnije u detinjstvu,

  • povrede mozga tokom porođaja,

  • zapaljenje mozga,

  • mnoge druge bolesti,nekada postoji genetska predispozicija.

 

Kod benignih oblika epilepsije kod dece, napadi se najčešće javljaju tokom sna i spontano nestaju u periodu adolescencije, što roditeljima može biti važna utešna informacija.

Hormonske promene u pubertetu mogu uticati na učestalost i tip napada. Epilepsija kod dece u pubertetu ponekad se pojačava, ali kod benignih oblika može i potpuno nestati. Zato je važno da roditelji i lekari zajedno prate razvoj i prilagode terapiju.

Epilepsija kod dece - Simptomi, uzroci, lečenje - Prime Medical Kids
Epilepsija kod dece - Prime Medical Kids

Najčešći Simptomi Epilepsije kod Dece

Prvi simptomi epilepsije kod dece mogu biti vrlo suptilni i lako se mogu pomešati sa uobičajenim dečjim ponašanjem ili fazama razvoja. Upravo zato roditelji često prvi primete promene koje drugima deluju neprimetno.

Najčešći znaci na koje treba obratiti pažnju uključuju:

  • kratkotrajne prekide pažnje – dete na trenutak „zastane“ i izgleda kao da ne reaguje na okolinu,

  • neobične pokrete očiju ili ruku – trzaji, škljocanje ili ponavljajući pokreti koji se ponavljaju bez razloga,

  • trzaji u snu – nagli trzaji tela ili udova tokom spavanja,

  • nagli pad ili ukočenost – dete može iznenada pasti bez prethodnog upozorenja ili postati ukočeno na nekoliko sekundi.

Pored ovih, kod neke dece se mogu javiti i:

  • nagle promene raspoloženja bez jasnog razloga,

  • gubitak orijentacije i zbunjenost nakon napada,

  • „prazan pogled“ ili zastajanje tokom igre i razgovora,

  • pojava specifične „aure“ – osećaj mirisa, ukusa ili neobičnih vizuelnih senzacija pre samog napada.

Roditelji bi trebalo da imaju na umu da jedan izolovan simptom ne znači nužno epilepsiju. Međutim, ako se simptomi ponavljaju ili dete pokazuje više znakova iz ovog spektra, potrebno je obratiti se pedijatru ili neurologu radi dalje dijagnostike. 

Kod nekih mališana napadi se javljaju pretežno tokom noći, to se naziva epilepsija kod dece u snu. Roditelji je često primete po trzajima tela, škrgutanju zubima ili naglim buđenjima. 

Epi napad kod dece može izgledati zastrašujuće, ali pravilnom terapijom i nadzorom mališani mogu mirno spavati. Rana reakcija i pravovremena procena značajno doprinose uspešnom lečenju i boljoj prognozi.

Dijagnoza Epilepsije kod Dece

Tačna dijagnoza je prvi i najvažniji korak ka bezbednom i efikasnom lečenju. Procena obično ide sledećim redosledom:

Detaljna anamneza (razgovor): opis epizode (početak, trajanje, pokreti, boja kože, disanje), šta je napadu prethodilo (temperatura, nedostatak sna, treperava svetla), kako dete izgleda posle napada (pospanost, zbunjenost), razvoj deteta i porodična istorija epilepsije.

Neuropedijatrijski pregled: procena neurološkog statusa, rasta i razvoja, traženje eventualnih neurokožnih znakova i drugih tragova uzroka.

Dijagnoza se postavlja kroz razgovor sa roditeljima, neuropedijatrijski pregled i dodatne analize. Lekar obraća pažnju na opis napada, stanje deteta nakon epizode i porodičnu istoriju.

Najčešće analize uključuju:

  • EEG – rutinski, tokom sna ili video-EEG za hvatanje tipičnog napada,

  • MRI mozga (najpouzdanija metoda), CT u hitnim slučajevima,

  • Laboratorija – glukoza, elektroliti, kalcijum, magnezijum; po potrebi metabolički i genetski testovi.

Pravilna dijagnoza razlikuje epilepsiju od nesvestice, febrilnih konvulzija, noćnih strahova, tikova i psihogenih napada. 

Klasifikacija (fokalni ili generalizovani napadi, dečji sindromi poput apsansne ili benigne rolandičke epilepsije) je ključna za odabir terapije i prognozu.

Roditelji pomažu dijagnozi tako što:

  • snime napad telefonom,

  • vode beleške o datumu, trajanju i okidačima,

  • ponesu spisak lekova koje dete koristi.

Hitna pomoć je neophodna ako: napad traje duže od 5 minuta, radi se o prvom napadu, ili je došlo do povrede, gušenja ili napada u vodi.

Epilepsija kod dece (Beograd) - Prime Medical Kids
Dijagnoza epilepsije kod dece - Prime Medical Kids

Prva Pomoć kod Epileptičnog Napada

Kada dete doživi epileptični napad, roditelji i okolina mogu osećati strah i paniku. Međutim, važno je znati da mirna i pravovremena reakcija može sprečiti dodatne povrede.

Praktični koraci koje treba preduzeti:

  • Ostanite pribrani. Panika otežava pružanje pomoći.

  • Dete položite na bok kako bi disajni putevi ostali prohodni.

  • Uklonite predmete u blizini (igračke, nameštaj, oštre stvari) da se dete ne povredi tokom trzaja.

  • Nikada ne stavljajte predmete u usta. Suprotno uobičajenom mišljenju, to može izazvati povrede ili gušenje.

  • Merenje vremena je važno. Ako napad traje duže od 5 minuta ili se ponavlja, odmah pozovite hitnu pomoć (194).

Posle epi napada, dete je često umorno i zbunjeno. Potrebno mu je mirno okruženje i uteha roditelja.

Uloga Roditelja Dece sa Epilepsijom

Roditelji su stub terapijskog procesa i emocionalne stabilnosti deteta. Njihova uloga je višeslojna:

  • Pravilno davanje lekova: redovno i u tačnim dozama.

  • Vođenje dnevnika napada: datum, vreme, trajanje, opis simptoma i moguće okidače.

  • Edukacija okoline: obavestiti učitelje, vaspitače i vršnjake kako da pomognu u slučaju napada.

  • Psihološka podrška: dete treba da zna da epilepsija ne određuje njegov identitet niti sposobnosti.

Roditelji svojim stavom oblikuju način na koji dete doživljava bolest. Podrška, razumevanje i ohrabrivanje da se bavi sportom, igrom i učenjem doprinose jačanju samopouzdanja.

Iskustva Roditelja Dece sa Epilepsijom

Iskustva roditelja čije dete ima epilepsiju često pokazuju slične obrasce. Najčešće opisuju osećaj straha i nesigurnosti nakon prvog napada, neizvesnost dok čekaju dijagnozu i pitanja o budućnosti deteta.

Mnogi navode da im je vođenje dnevnika epi napada pomoglo da uoče okidače poput nedostatka sna ili stresa. Takođe, roditelji ističu koliko im znači podrška drugih porodica sa sličnim iskustvima, kao i poverenje u lekarski tim neurologa za decu.

Lečenje Epilepsije kod Dece

Lečenje zavisi od tipa epilepsije, učestalosti i uzroka napada. Najčešći pristupi su:

  • Antiepileptici: prvi i osnovni izbor terapije, individualno prilagođeni svakom detetu.

  • Ketogena dijeta: posebno kod dece kod koje lekovi nisu dali očekivani rezultat.

  • Hirurško lečenje: kod rezistentnih slučajeva kada napadi potiču iz jasno definisanog dela mozga.

  • Moderne metode: neurostimulacija (VNS – vagus nerve stimulation).

Dobra vest je da većina dece sa epilepsijom, uz pravilno lečenje i nadzor, može da vodi zdrav i aktivan život – ide u školu, bavi se sportom i ostvaruje svoje potencijale.

Lečenje epilepsije kod dece - Prime Medical Kids - Privatna pedijatrija Beograd
Lečenje epilepsije kod dece - Prime Medical Kids

Često Postavljana Pitanja (FAQ)

  1. Kako prepoznati epileptični napad?
    Epileptični napad može izgledati vrlo različito: od kratkih „zamrzavanja pogleda“ i treptanja, do trzaja tela, ukočenosti ili potpunog gubitka svesti. Neka deca samo na trenutak prekidaju aktivnost, dok druga mogu imati izražene grčeve. Najbolji način da lekar dobije jasnu sliku jeste da roditelj snimi napad mobilnim telefonom. Naš tim neurologa u Prime Medical Kids koristi ovakve snimke zajedno sa dijagnostičkim testovima kako bi postavio što precizniju dijagnozu.

  2. Šta je aura i kako predosetiti napad?
    Aura je svojevrsno „upozorenje“ da će doći do epileptičnog napada. Dete može prijaviti čudan miris, ukus, osećaj trnjenja u rukama ili nogama, neobične slike pred očima ili naglu promenu raspoloženja. Prepoznavanje aure pomaže roditeljima da dete brzo stave u bezbedan položaj i spreče povrede. Naši lekari roditeljima detaljno objašnjavaju kako da prate i beleže ovakve znake jer su oni dragoceni za vođenje terapije.

  3. Da li je epilepsija trajna bolest?
    Epilepsija ne mora biti trajna. Postoje oblici, poput benigne rolandičke epilepsije ili dečje apsansne epilepsije, koji često spontano nestaju u pubertetu. Sa druge strane, kod nekih oblika bolest može trajati duže i zahtevati kontinuirano praćenje. Pravilna dijagnoza i redovni pregledi kod dečijeg neurologa pomažu da roditelji znaju kakva je prognoza za njihovo dete.

  4. Koliko je epilepsija opasna?
    Najveća opasnost dolazi od dugotrajnih ili učestalih napada, koji mogu izazvati povrede ili komplikacije. Uz pravilnu terapiju i nadzor, većina dece vodi normalan život – ide u školu, bavi se sportom i razvija svoje talente. Zato je važno redovno kontrolisati dete kod specijaliste. Naši neuropedijatri roditeljima daju jasne smernice kako da dete ostane bezbedno i aktivno.

  5. Kako roditelji mogu pomoći svom detetu pri epileptičnom napadu?
    Roditelji su stub lečenja. Najvažnije je da:
  • redovno daju terapiju u tačnoj dozi,

  • izbegavaju okidače poput neprospavanih noći, stresa i treperavih svetala,

  • vode dnevnik napada i beleže sve promene,

  • pruže detetu osećaj sigurnosti, ljubavi i podrške.