Urinarne infekcije kod dece: Uzroci, simptomi i lečenje

Urinarne infekcije kod dece su česta zdravstvena tegoba koja može izazvati nelagodnost i komplikacije ako se ne leče na vreme.

One nastaju kada bakterije uđu u urinarni trakt i izazovu infekciju, najčešće u bešici (cistitis) ili bubrezima (pijelonefritis).

U ovom tekstu ćemo objasniti uzroke, simptome, dijagnostiku i lečenje urinarnih infekcija kod dece, kao i mere prevencije.

Uzroci urinarnih infekcija kod dece

Urinarne infekcije kod dece najčešće su izazvane bakterijom Escherichia coli, koja prirodno živi u digestivnom traktu, ali može dospeti u urinarni trakt. Ostali mogući uzroci uključuju:

  • Nedovoljna higijena – Loše brisanje nakon toaleta ili retko menjanje pelena može dovesti do širenja bakterija.

  • Zadržavanje urina – Deca koja izbegavaju odlazak u toalet mogu povećati rizik od infekcija.

  • Anomalije urinarnog trakta – Kongenitalne malformacije mogu otežati normalan protok urina, povećavajući šanse za infekciju.

  • Slab imuni sistem – Deca sa oslabljenim imunitetom sklonija su infekcijama.

  • Upotreba sapuna i kupki sa jakim mirisima – Ovi proizvodi mogu iritirati uretru i olakšati ulazak bakterija.

  • Povratni refluks urina (vezikoureteralni refluks – VUR) – Kod nekih beba i male dece, urin se može vraćati iz bešike nazad u uretere, a ponekad i do bubrega, umesto da normalno izlazi iz tela. Ovaj povratni tok može stvoriti povoljno okruženje za razvoj bakterija i ponavljajućih infekcija. VUR je često urođena anatomska karakteristika koja se u blažim slučajevima spontano povlači kako dete raste, ali u težim slučajevima može zahtevati medicinski tretman.

Simptomi urinarnih infekcija kod dece

Simptomi mogu varirati u zavisnosti od uzrasta deteta i težine infekcije. Kod novorođenčadi i male dece, simptomi mogu biti nespecifični, dok starija deca obično imaju izraženije tegobe.

Najčešći simptomi urinarnih infekcija uključuju:

  • Bol i peckanje prilikom mokrenja

  • Učestalo mokrenje ili osećaj hitnosti

  • Zamućen ili neprijatan miris urina

  • Povišena telesna temperatura

  • Bol u donjem delu stomaka ili leđima

  • Razdražljivost i slab apetit kod beba

  • Mokrenje u krevet kod dece koja su već naučila kontrolu bešike

Ako se infekcija proširi na bubrege, simptomi mogu biti ozbiljniji i uključivati visoku temperaturu, drhtavicu, bol u leđima i povraćanje.

Dijagnoza urinarnih infekcija

Da bi se postavila tačna dijagnoza, lekar će obično tražiti:

  • Analizu urina – Testiranje uzorka urina na prisustvo bakterija i belih krvnih zrnaca.

  • Kulturu urina – Identifikacija tačnog uzročnika infekcije i određivanje odgovarajuće terapije.

  • Ultrazvučni pregled bubrega i bešike – Preporučuje se kod dece sa ponavljajućim infekcijama kako bi se isključile strukturne anomalije.

  • Mikciona cistoureterografija (MCUG/VCUG) – Ovaj specijalni rendgenski test koristi se za otkrivanje vezikoureteralnog refluksa kod dece sa ponavljajućim infekcijama.

Lečenje urinarnih infekcija kod dece

Lečenje urinarnih infekcija zavisi od ozbiljnosti infekcije i uzrasta deteta:

  • Antibiotska terapija – Lekar će prepisati odgovarajući antibiotik na osnovu rezultata analize urina.

  • Unos tečnosti – Povećan unos vode pomaže u ispiranju bakterija iz urinarnog trakta.

  • Redovno mokrenje – Decu treba podsticati da idu u toalet čim osete potrebu.

  • Odmor i simptomatsko lečenje – Kod bola i temperature mogu se koristiti lekovi poput paracetamola ili ibuprofena, prema preporuci lekara.

  • Lečenje vezikoureteralnog refluksa – Kod blažih oblika VUR-a, lekari često preporučuju preventivnu antibiotsku terapiju kako bi se smanjio rizik od infekcija dok dete ne preraste problem. U težim slučajevima, može biti potrebna hirurška intervencija kako bi se ispravila anatomska anomalija i sprečilo vraćanje urina u bubrege.

Prevencija urinarnih infekcija kod dece

Kako biste smanjili rizik od urinarnih infekcija, preporučuju se sledeće mere:

  • Održavanje pravilne higijene intimne regije.

  • Podsticanje deteta da redovno prazni bešiku.

  • Unos dovoljne količine tečnosti, naročito vode.

  • Korišćenje pamučnog donjeg veša koji omogućava koži da diše.

  • Izbegavanje predugog sedenja u mokrim kupaćim kostimima.

  • Korišćenje blagih, neiritirajućih proizvoda za pranje intimne regije.

  • Redovno praćenje dece sa vezikoureteralnim refluksom kako bi se sprečile komplikacije.

Zaključak

Urinarne infekcije kod dece su česta pojava, ali se mogu efikasno lečiti i sprečiti pravilnom higijenom i zdravim navikama.

Ako primetite simptome koji ukazuju na infekciju, važno je što pre se obratiti lekaru radi dijagnoze i odgovarajućeg tretmana.

Podeli: